Svu noc mogla bih ti pricati
 i slusao bih znam... ugodno smjesten
pod mojim grudima, ljubeci mi prste dok
miluju ti usne... svu noc...
I svu noc s tobom bih provela
vani, kraj mora, pod zvijezdama gdije
nema nikoga, gdije smo samo mi
jednu noc, bar jednu... al svu noc...
bih ti pricala... tijelom...
 "Ona"
Ona zbori tiho kao kad sapuce more I kaze Nemoj vise misliti na mene I kaze Zaboravi, zaboravi Njene oci Njene oci govore mi mnogo Da pati Pogledom mi zadire u srce I ruje Zagrli me zagrli me Da li me cujes Zagrli me zagrli me I nemoj stati nikad ne idi Ne idi od mene Nemoj nikad stati Ljubi me poljubi me Ljubi me poljubi meeeeeeeee Njene usne Njene usne ukusne i meke I tople Ja ne znam kamo cu sa sobom Od srece Kad je vidim ne znam kamo ruke da stavim Ne znam reci niti jednu rijec Mozda pati Ljubi me poljubi me I nemoj stati nikad ne idi ne idi od mene Nemoj nikad stati Ljubi me poljubi me Ljubi me poljubi me Ljubi me............
"Sjecanje"
U tvome sjecanju ja imam stranicu,
rijetko je otvaras, a kad je otvoris
nemire probudis, moj si ti to znas...
Nocas si opet tu, u mome zagrljaju,
ne das da budem sama,
negdje na jastuku, mirisi ostaju,
moj si ti to znas...
I dok srce
stavljas mi na dlan, ja sne ti pogadjam,
i opet pocinje...
Daj mi ruku, zagrli me,
sad mi trebas, ne pustaj me,
nocas smo rijeka i more,
Sve do zore,
jedno drugom dali smo sve, cijeli zivot
stane u tren, nek' tijela zajedno gore
Polako vodis me, u svoje vrtove,
gdje tajne sakrivas, u tvojim ocima,
sva ljubav pociva, moj si ti to znas
I dok srce stavljas mi na dlan,
ja sne ti pogadjam,
i opet pocinje
Daj mi ruku, zagli me,sad mi ti rebas,
ne pustaj me, nocas smo rijeka i more
Sve do zore,
jedno drugom dali smo sve,cijeli zivot
stane u tren, nek' tijela zajedno gore
Ovi sati sad su sve sto imamo,
dok se nebo igra nasom sudbinom,
to jace, to jace je od nas
U tvome sjecanju, ja imam stranicu,
moj si ti to znas...
(`·.¸(`·.¸*¤*¸.·´)¸.·´)
"´¨`·..¤* LoVe *¤..·´¨`"
(¸.·´(¸.·´*¤*`·.¸)`·.¸)
*·. ((¨`YoU´¨)) .·*
× *.· ``·..·´´ ·.*×
"Volim"
Volim da se gubim u tudzim rijecima,
onda kada mi suze same bjeze vani.
U svakoj od njih nadzem dio mene i talasi
sjecanja me bacaju od hrida do hrida,
slikajuci jednu imaginarnu stvarnost, u kojoj
Ti nisi Ti, a ni Ja nisam Ja.....
Likovi mnogih prica, srecnih i nesrecnih...
Zabranjene ljubavi, u pogresno vrijeme,
na pogresnom mjestu, cekajuci jedno na drugo,
sa nadom i snovima, tragicnih krajeva, a i pocetka,
uvijek i zauvijek, tragajuci i lutajuci.
A nigdje pukotine bez ljubavi velike.
I pitam se ponekad, sta bi bilo, kada bi bilo,
no obrisem odmah zamrsene misli, ne zeleci da rizikujem
ni najmanju kletvu koja bi mogla da baci sjenu
na ono sto se nalazi izmedju nas.......
Koliko bih Ti puta mogla reci, da te sa svakim
novim jutrom volim sve vise!
Da vjecno uranjam u Tvoje zagrljaje kao u
najrodjenije dusi mojoj!
I da od radosti, od srece, krisom pustam suzu
svaki put kada bacim pogled na Tebe!
Da si sam od sebe moja najljepsa prica!
Posljednji, izgubljeni princ u bajkama mojih misli...
Ponesi me i nocas, tamo gdje i vjetar spava, ususkaj
prste pod tamne vlasi moje....
Sakrij i zakloni, od nemirnih snova...
I budi me dlanovima u jutarnji miris zore.
|
|
|
 |
Kalender
|
|
Shoutbox
|
|
Besucherzähler
|
|
